Mali rečnik teatra

10. maj 2001, Katarina V

AMFITEATAR – Polukruzna pozornica sa otvorenim gledalistem u kojem su sedista stepenasto poredjana. U antickom Rimu, u amfiteatru su se priredjivale gladijatorske borbe. Najpoznatiji amfiteatar je Koloseum u Rimu i onaj u Puli.

AFISA – Rukom pisana, crtana ili stampana objava na listu hartije koja se isticala na vidnim mestima. Uz njenu pomoc se javnost obavestavala o pozorisnim predstavama i drugim manifestacijama javne prirode.Najstarija sacuvana afisa (franc. Affiche, od latinske reci affigere-prikucati) potice iz 1631 godine(Pariz). Pozorisne afise mogu sadrzati glumacku podelu.

AMFITEATAR – Polukruzna pozornica sa otvorenim gledalistem u kojem su sedista stepenasto poredjana. U antickom Rimu, u amfiteatru su se priredjivale gladijatorske borbe. Najpoznatiji amfiteatar je Koloseum u Rimu i onaj u Puli.

APLAUZ – U pozoristu, aplauz je znak odobravanja i zahvalnosti publike glumcica za uspesno izvodjenje odredjenog komada. Koristi se toku izvodjenja predstave ili na kraju svakog cina. Aplauz je bio poznat jos u starom Rimu.

BURLESKA – Saljivo predstavljanje ozbiljnih likova i situacija, uz jako naglasavanje odredjenih karakteristika.

CIRKUS – U starom Rimu, zgrade sa kruznim arenama namenjene cirkuskim predstavama. Veliki cirkus u Rimu, mogao je da primi oko 180 000 gledalaca. U svom dugom razvoju, cirkus je dozivljavao razne promene. U mnogim zemljama pripada posebnoj zabavno – izvodjackoj umetnosti.

DEBI – prvo, javno nastupanje glumca ili pevaca, na pocetku umetnicke delatnosti.

DEKLAMACIJA – umetnost koriscenja govornog izraza pri izvodjenju teksta, narocito stihova.

DEKOR – Svi elementi scenografije, potrebni za izvodjenje jedne pozorisne predstave.

EKSODUS (grc.exodos) – U starom grckom pozoristu, zavrsni deo predstave, kada su glumci i hor napustali mesto igre.

EPILOG – Zavrsni deo dramskog dela, zakljucna scena posle raspleta.

FARSA – U srednjovekovnim misterijama, komicna medjuigra, kojom se razbijala monotonija. Postepeno, farsa postaje posebna dramska vrsta, u vidu male komedije, sa grubim humorom, mnogo sarkazma, i sa mnogo spoljnih efekata.

GENERALNA PROBA – poslednja proba pozorisne predstave, uoci premijere. Moze ih biti vise.

GEST – pokret citavim telom, ili samo delovima tela koji se na sceni koristi radi ilustrovanja ili pojacavanja znacenja odredjenog teksta.

GLUMAC – Umetnik, izvodjac uloga u pozorisnim predstavama, na filmu i na televiziji.

HISTRION – Glumac u pantomimi. Kako su u Rimu, prvi glumci bili Etrurci, to su ih nazvali ovom etrurskom reci.

IMRESARIO – lice koje se bavi plasmanom i organizovanjem pozorisnih predstava i koncerata.

IMPROVIZACIJA – Slobodna glumacka igra na sceni, neogranicena tekstom i nepripremljena na probama.

KABARE – improvizovana predstava, koja je nastala u Parizu, u kafanama. Prvi komercijalni kabare – Crna macka – otvoren je u Parizu 1881 godine. Danas postoji kao posebno pozoriste.

KULISA – Deo pozorisnog dekora, obicno izradjen od platna, kartona, ili nekog slicnog materijala, razapetog medju ramovima. Prvi put je upotrebljena 1619 godine.

HISTRION – Glumac u pantomimi. Kako su u Rimu, prvi glumci bili Etrurci, to su ih nazvali ovom etrurskom reci.

LICE – Licnost koja aktivno ucestvuje u razvoju dramske radnje. Svako lice ima tumaca – glumca.

LUDUS – Ovaj termin, uz oznaku scenici oznacava se za oznaku pozorisne predstave.

MARIONETA – Lutka od drveta, ili nekog drugog materijala koja se moze pokretati na razlicite nacine.

MONODRAMA – dramsko delo koje je namenjenu izvodjenju samo jednog glumca. Nastala je u grckom teatru, pre Eshila.

NO (NOGAKU) – vrsta japanskog pozorista koja se javila u XIV – XV veku. Kao glavno sredstvo izrazavanja kod glumaca koriste se maske. Radnju predstave obavezno prati orkestar nekih od tradicionalnih instrumenata.

NO (NOGAKU) – vrsta japanskog pozorista koja se javila u XIV – XV veku. Kao glavno sredstvo izrazavanja kod glumaca koriste se maske. Radnju predstave obavezno prati orkestar nekih od tradicionalnih instrumenata.

OSVETLJAVANJE (SCENSKO) – Koristi se u cilju omogucavanja sto boljeg vizuelnog pracenja predstave. U pocetku su se koristile svece, pa petrolejske lampe. Pocetkom primene elektricnog osvetljenja, krajem XIX veka, i osvetljenje u pozoristu postaje jedan od umetnickih izraza.

PANTOMIMA – Vrsta scenske umetnosti u kojoj su glavna sredstva za izrazavanje odredjenog dramskog sadrzaja pokreti tela, gestovi, mimika. Medju najpoznatijim pantomimicarima ubrajaju se Grimaldi, Debiro, Baro, Marso.

PORTAL SCENE – Otvor scene. Arhitektonski resen ukrasima.

POZORNICA – Deo pozorisne zgrade, koji se nalazi u sklopu gledalista, a namenjeno je izvodjenju pozorisne predstave.

PREMIJERA – prvo javno izvodjenje pozorisne, filmske ili cirkuske predstave. U nasem jeziku se koristi i za prvo izvodjenje nekog dramskog ili operskog dela uopste.

PROSCENIJUM – prostor izmedju otvora pozornice i orkestra.

RADNJA – U pozoristu – jedno od izrazajnih sredstava glumacke umetnosti. Glumac osim unutrasnjeg, psihickog procesa, koristi i niz fizickih pokreta za sto bolje docaravanja odredjenog lika. – U dramaturgiji – Razvoj dogadjaja u okviru odredjene fabule ili sizea.

RAMPA – granica izmedju gledalista i scene.

REKVIZIT – Predmet koji je glumcima neophodan za izvodjenje neke pozorisne predstave.

REPLIKA – Recenica koju neki glumac izgovara kao odgovor na reci partnera na sceni.Takodje moze biti i poslednja recenica nekog glumca koja iziskuje odgovor ili akciju njegovog partnera na sceni.

SCENSKI GOVOR – Saopstavanje nekog dramskog teksta, uz postovanje dikcijskih pravila, a sve u cilju maksimalne razgovetnosti, uz postovanje sadrzajne strukture teksta koji se izgovara.

SLIKA – Poseban deo cina u drami, operi ili baletu.

STATIST – Glumac koji ucestvuje u predstavi bez, ili sa sasvim malo teksta.

SLAGVORT – Rec ili cela recenica na kraju nekog monologa ili replike odredjenog glumca na sceni, koja daje povod nekoj drugoj licnosti na sceni da nastavi dijalog. Neophodno je da se slagvorti izgovaraju razgovetno.

SCENSKI GOVOR – Saopstavanje nekog dramskog teksta, uz postovanje dikcijskih pravila, a sve u cilju maksimalne razgovetnosti, uz postovanje sadrzajne strukture teksta koji se izgovara.

TALIJA – Jedna od grckih muza koja se smatrala zastitnicom komedije. Pozoriste se smatra njenim hramom, a ona zastitnicom pozorisne umetnosti.

TEATRALNOST – Govor i ponasanje u obicnom zivotu, koji podseca na onaj na sceni.

TRI JEDINSTVA – koja je obazno primenivati u drami, a odnosi se na jedinstvo radnje, mesta i vremena.

USTROJSTVO SCENE – Skup svih pojedinosti koji imaju veze sa tehnikom, koji omogucavaju normalno prikazivanje predstave.

Ostavite komentar

(Vaša email adresa neće biti objavljena.)